• А
  • Б
  • В
  • Г
  • Д
  • Е
  • Ж
  • З
  • И
  • К
  • Л
  • М
  • Н
  • О
  • П
  • Р
  • С
  • Т
  • У
  • Ф
  • Х
  • Ц
  • Ч
  • Ш
  • Э
  • Ю
  • Я
  • A
  • B
  • C
  • D
  • E
  • F
  • G
  • H
  • I
  • J
  • K
  • L
  • M
  • N
  • O
  • P
  • Q
  • R
  • S
  • T
  • U
  • V
  • W
  • X
  • Y
  • Z
  • #
  • Текст песни Beogradski Sindikat - Zalazak treceg sunca

    Исполнитель: Beogradski Sindikat
    Название песни: Zalazak treceg sunca
    Дата добавления: 12.11.2015 | 11:48:16
    Просмотров: 137
    0 чел. считают текст песни верным
    0 чел. считают текст песни неверным
    На этой странице находится текст песни Beogradski Sindikat - Zalazak treceg sunca, а также перевод песни и видео или клип.
    zalazak trećeg sunca, nepodnošljiva vrelina
    brujanje mašina, skučena metalna kabina
    moj svet je praznina samo kamen i prašina
    i pokoje sećanje, odblesci davnina
    obronci planina, šume, kristalna jezera
    moje novo okruženje razara atmosfera
    histerije, ludila, raspada sistema
    zemlju napadaju bolesti, pošast ko himera
    konačna dilema: preživeti il' stati
    razmatram situacije koje uslediće zatim
    bespoštedna borba il' spokoj u raki
    zloslutna izmaglica već danima me prati
    ali šta su ovde dani kad vreme je stalo
    i ono malo preživelih je posrnulo i palo
    egzistencije sramne dotukle ih rane
    porok im je vodilja na putevima tame
    tela zagadjuju otrovom, svi navučeni su mahom
    obrazac ponašanja koji uslovljen je strahom.

    alarm detektora kretanja, poznat odraz na viziru
    nakaze su tu! neće otići u miru
    šaljem izvidjačku sondu da preleti mračnu hordu
    obaveštavam toranj da spreme se za borbu
    i molim se bogu, mada sumnjam u njega
    za pokolj ili trijumf da se okonča ova beda
    primam signal iz sonde, neverovatni podaci
    o neprijatelja snazi. ako postoje junaci
    nisam jedan od njih. maksimalnom brzinom
    letim ka bazi, sve do sudara s dinom
    situacija bez izlaza, nemam vremena da mislim
    kontrolu nad delom mi preuzima instinkt
    koji sumanutim trkom vodi me put otvora
    u magmatskoj steni. gori pogonska komora!
    ostavljam za sobom zvuk eksplozije prodoran
    gubim tlo pod nogama, klizim ko niz tobogan.

    bolno trljam potiljak, koliko bio sam bez svesti?
    u mraku tražim izvor piska, postaje sve cešći
    i ko zvuk aparata kad bolesni bledi
    neprekidan, glasnik kraja koji sledi
    svetlost ... ispunjava celu odaju
    bljesak zaslepljuje oči, zenice se skupljaju
    polako postajem svestan oblika ovog mesta
    savršen tetraedar, u centru podnožja pijedestal
    oko opisan krug meni starnim simbolima
    piktografsko pismo, sigurno staro je eonima
    kako sam dospeo ovamo? šta je ovo mesto?
    nigde ne vidim otvor!? odakle dopire svetlo?
    preispitujem se dok proucavam mural
    na jednom od zidova, opisuje ritual
    ako ga dobro tumačim ovo je neka vrsta hrama
    sveštenici formiraju krug oko piktograma
    na postolju stoji dečak koji zrakom iz očiju
    u zidu otvara prolaz u drugu prostoriju
    u koju ulazi naoružan odatle crtež se račva
    u prikaz moćnog božanstva i leš mrtvog dečaka
    obred prosvećenja? test za mlade ratnike?
    il nešto sasvim treće? al prostorija sa slike
    je možda moja jedina veza sa površinom
    tom se mišlju smirujem dok okružen tišinom
    koračam ka središtu jednakostraničnog trougla
    penjem se na postolje napetih čula
    u isčekivanju čuda. stiže istog sekunda
    telo prožima sila, iz očnih duplji svetlost kulja.

    ništa ne mora biti ko što nekad je bilo. spoznaja je blizu, budi spreman za epilog, kad se vizija silnog otelotvori kroz život.

    taj trenutak pamtiću ostatak moga veka
    kao nepregledno belilo planete večnog leda
    kao osećaj spokojstva, miline, svetla
    skidam kacigu, trljam oči, netremice gledam
    opčinjen, sa osmehom i pogledom dečaka
    zaštićen i spokojan u okrilju oblaka
    i nema više ograda ni traga ljudske ruke
    ko da nevreme je iza mene, ispred mirne luke
    i tako srećan ali neoprezan na tren sklopih oči
    i nestadoh ko kapljica na užarenoj ploči
    i kao mačem po stomaku tada preseče me hladna
    slutnja kao munja grom iz tmurna neba hada
    ispred mene par prilika izlaze iz otvora
    i prekri me crni oblak poput pogrebnog pokrova
    ternutak tišine i napetosti kranje
    bljesak laserskog pištolja, u levu ruku sam ranjen
    ja se prenuh u sekundi sav zaprepašćen od
    zalazak trećeg sunca, nepodnošljiva vrelina
    brujanje Mašīna, skučena metalna Кабина
    Минюст Свет JE praznina САМО Камень я prašina
    я Pokoje sećanje, odblesci davnina
    obronci планина, Süme, kristalna езера
    Moje Ново okruženje razara Атмосфера
    histerije, ludila, raspada Система
    zemlju napadaju bolesti, pošast ко Himera
    konačna Дилема: preživeti иль Стати
    razmatram situacije Koje uslediće zatim
    bespoštedna Борьба иль Spokój у раки
    zloslutna izmaglica Век danima мне прати
    Али ГНА су ovde Дани КАД Време Je Stalo
    я Ono Мало preživelih JE posrnulo я Пало
    egzistencije sramne dotukle IH Rane
    porok им JE vodilja на putevima ручными
    Тела zagadjuju otrovom, SVI navučeni су mahom
    obrazac ponašanja Кодзи uslovljen JE strahom.

    сигнализация detektora kretanja, познать odraz на viziru
    nakaze су ту! neće otići у Миру
    šaljem izvidjačku Sondu да preleti mračnu hordu
    obaveštavam toranj да spreme себе ZA borbu
    я molim себе богу, Мада sumnjam у njega
    ZA pokolj Или trijumf да се okonča яйцеклетки Беда
    primam сигнал из- зонд, neverovatni podaci
    О neprijatelja snazi. Ако postoje junaci
    nisam Jedan OD njih. maksimalnom brzinom
    летим ка Bazi, све сделать dinom sudara сек
    situacija Без izlaza, nemám Времена да mislim
    kontrolu над delom миль preuzima инстинкт
    Кодзи sumanutim trkom Воды мне поставить otvora
    у magmatskoj Steni. гори pogonska Комора!
    ostavljam ZA sobom Звук eksplozije prodoran
    gubim TLO стручок nogama, klizim Ko НИЦ тобоган.

    Больно trljam potiljak, koliko био Сэм Без svesti?
    у Mraku tražim извор Piska, postaje све cešći
    Ко Звук aparata КАД bolesni Bledi
    neprekidan, glasnik Kraja Кодзи sledi
    svetlost ... ispunjava CEĻU odaju
    bljesak zaslepljuje OCI, zenice себе skupljaju
    polako postajem svestan oblika ovog Места
    savršen tetraedar, у Чентру podnožja pijedestal
    Око opisan Круг мени starnim simbolima
    piktografsko Письмо, sigurno Старо JE eonima
    како Сам dospeo ovamo? ГНА JE ово Пльзень?
    Нигде пе Видим otvor !? odakle dopire светло?
    preispitujem себе ДОК proucavam росписи
    на jednom OD zidova, opisuje ритуал
    Ако га добро tumačim ово JE Нека vrsta hrama
    sveštenici formiraju Круг око piktograma
    на postolju stoji dečak Кодзи zrakom из- očiju
    у zidu otvara prolaz у Другу prostoriju
    у koju ulazi naoružan odatle crtež себе račva
    у приказ moćnog božanstva я Les mrtvog dečaka
    obred prosvećenja? проверить ZA Mlade ratnike?
    иль nešto sasvim Trece? аль prostorija са slike
    JE možda Moja jedina Веза са površinom
    Том себе mišlju smirujem ДОК okružen tišinom
    koračam ка središtu jednakostraničnog trougla
    penjem себе на postolje napetih CULA
    у isčekivanju CUDA. stiže istog Секунда
    Тело prožima сила, из- očnih duplji svetlost Кульже БЦ.

    Nista пе мора Бити ко СТО nekad JE било. spoznaja JE blizu, буди spreman ZA эпилог, КАД себе Vizija silnog otelotvori Kroz život.

    Тадж trenutak pamtiću ostatak Moga века
    Као nepregledno belilo PLANETE večnog Леда
    Као osećaj spokojstva, miline, Светла
    skidam kacigu, trljam OCI, netremice gledam
    opčinjen, SA osmehom я pogledom dečaka
    zaštićen я spokojan у okrilju Облака
    я нема Подробнее ograda п traga ljudske ruke
    Ко да nevreme JE иза мене, ispred mirne Луки
    я Тако srećan Али neoprezan на трен sklopih oči
    я nestadoh Ko kapljica на užarenoj ploči
    я Као mačem ро stomaku тада preseče мне Хладна
    slutnja као munja гром из- tmurna Неба Хада
    ispred мене номинальная prilika izlaze из- otvora
    я prekri меня CrNi Oblak poput pogrebnog Покрова
    ternutak tišine я napetosti kranje
    bljesak laserskog pištolja, у Леву RUKU одног ranjen
    JA себе prenuh у sekundi SAV zaprepašćen OD

    Смотрите также:

    Все тексты Beogradski Sindikat >>>

    Опрос: Верный ли текст песни?
    ДаНет